Emeri van Donzel
Emeri van Donzel | |
---|---|
Rođenje | Nieuwstadt, Limburg, Nizozemska | 5. 7. 1925.
Smrt | 29. 10. 2017. (dob: 92) Wassenaar, Južna Holandija, Nizozemska |
Nacionalnost | Nizozemac |
Ostala imena | Emericus Joannes van Donzel Emeri Johannes van Donzel |
Državljanstvo | Kraljevina Nizozemska |
Alma mater | Univerzitet u Leidenu |
Zanimanje | orijentalist, etiopist i arheolog |
Vjeroispovijest | katoličanstvo |
Suprug/a | Anne (r. Kauer) |
Djeca | Monique, Nathalie |
Nagrade | Akademiepenning (2006) počasni doktorat (UHH) Orde van Oranje-Nassau |
Emeri J. van Donzel (Nieuwstadt, 5. 7. 1925. – Wassenaar, 29. 10. 2017), nizozemski orijentalist specijaliziran za etiopistiku i historiju islama, direktor Nizozemskog instituta za Bliski Istok i jedan od glavnih urednika Encyclopaedia of Islam.
Biografija[uredi | uredi kod]
Van Donzel je rođen 1925. u Nieuwstadtu, gradiću u nizozemskoj pokrajini Limburg. Studirao je semitistiku, sanskrt i indonezijsku kulturu, nakon čega je jedno vrijeme djelovao kao lazaristički misionar u Adis Abebi i tako razvio dugotrajan interes za etiopistiku. Doktorirao je 1969. na Univerzitetu u Leidenu s disertacijom o pisanjima Enbaqoma, vođe Etiopske pravoslavne tevahedo Crkve iz 16. vijeka. Kasnije je pisao i na temu opusa E. Ruete, Etiopije tokom 17. vijeka, islamske historije, te govornika arapskog jezika u Africi i Centralnoj Aziji. Fokus njegovog interdisciplinarnog istraživanja bio je na interakciji islamske i kršćanske kulture.
Tokom 1970-ih karijera van Donzela bilježi veliki uspon na nacionalnom i međunarodnom planu. Godine 1971. postavljen je na položaj uredničkog asistenta trećeg toma novog izdanja Encyclopaedia of Islam (EI2), a od 1978. do 2004. radi kao jedan od glavnih urednika sljedećih devet tomova (4–12). Godine 1974. mijenja A. A. Kampmana na mjestu direktora Nizozemskog instituta za Bliski Istok (niz. Nederlands Instituut voor het Nabije Oosten, NINO) i drži tu poziciju sve do 1990. godine. Pod njegovim vodstvom NINO-a ostvarena je plodna suradnja s Nizozemskim historijsko-arheološkim institutom (niz. Nederlands Historisch-Archaeologisch Instituut, NHAI) iz Istanbula, a sam van Donzel sudjelovao je na arheološkim iskapanjima Kumartepea, lokaliteta u turskoj Šanlijurfskoj pokrajini.
Uz monografije i uredništvo EI2, van Donzel je pisao i članke za enciklopediju Encyclopaedia Aethiopica, zatim naučne časopise Bibliotheca Orientalis (BiOr) i Stichting De Goeje (SDG), te izdanja Kraljevskog instituta za lingvistiku, geografiju i etnologiju (KITLV) i Orijentalnog instituta u Leidenu (OI). Godine 2006. dobio je Akademiepenning, naučnu nagradu koju dodjeljuje Kraljevska nizozemska akademija umjetnosti i nauka (KNAW), a druga priznanja uključuju počasni doktorat Univerziteta u Hamburgu i Orden oficira Oranje-Nassaua. Umro je 2017. u Wassenaaru, u 92. godini života. Van Donzel i njegova supruga Anne (r. Kauer) imali su dvoje djece, kćeri Monique i Nathalie.
Opus[uredi | uredi kod]
- Anqaṣa Amin (La porte de la foi). Apologie éthiopienne du christianisme contre l'Islam à partir du Coran (disertacija), Leiden: Brill, 1969
- Encyclopaedia of Islam (glavni urednik), 4–12. tom, Leiden: Brill, 1978–2004
- Foreign Relations of Ethiopia, 1642–1700: Documents Relating to the Journeys of Khodja Murād (Uitgaven van het Nederlands Historisch-Archaeologisch Instituut te İstanbul, 46), Leiden: Nederlands Historisch-Archaeologisch Instituut te Istanbul, 1979, ISBN 9789062580460
- A Yemenite Embassy to Ethiopia, 1647–1649: Al-Haymī's Sīrat al-Habasha (Äthiopistische Forschungen, 21), Stuttgart: F. Steiner, 1986, ISBN 9783515042055
- Islamic desk reference: compiled from The Encyclopaedia of Islam (urednik), Leiden: Brill, 1994, ISBN 9789004097384
- Gog and Magog in Early Eastern Christian and Islamic Sources: Sallam's Quest for Alexander's Wall (koautor: Andrea Schmidt), Leiden; Boston: Brill, 2009, ISBN 9789004174160
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- (en) In Memoriam Dr E.J. van Donzel (31. oktobra 2017), NINO Leiden
- (en) Emeri van Donzel, Academia Europaea
- (nl) Emeri van Donzel Arhivirano 2019-05-28 na Wayback Machine-u, KNAW