Franjo Mustač Medarov
Franjo Mustač - Medarov (Sveta Marija, 29. ožujka 1958.), hrvatski slikar, poznat u međimurskom kraju.
Biografija[uredi | uredi kod]
Rodio se je 1958. godine u tradicionalnoj patrijarhalnoj obitelji u Svetoj Mariji gdje provodi cijelo djetinjstvo do kraja osnovne škole. Vrlo mlad pohađa crkvu. S petnaest godina napušta rodni kraj i odlazi u Zagreb. Tu pohađa Školu primjenjene umjetnosti. Na školovanju se je profilirao u vrsnog poznavatelja različitih slikarsko - grafičkih tehnika. Svaki put se pri povratku kući iz Zagreba služio vlakom. Zatim je od željezničke postaje do svog sela pješačio više od tri kilometra. Dolazak na proplanak s kojeg puca pogled na selo, ostavio je cjeloživotni trag na Medaru. Taj prizor koji ga je zadivljivao trajno je ishodište u njegovoj kasnijem pejzažnom slikarstvu.[1]
Nakon odsluženih 15 mjeseci vojske na tuzlanskom području, vraća se u rodni kraj i zapošljava se u Čateksu kao dezinater, gdje radi i danas. Jedan je od osnivača Likovne udruge donjeg Međimurja, a neko vrijeme obnašao je i dužnost predsjednika udruge. To je bilo 1987. godine kad se sa skupinom istomišljenika, gospodinom Franjom Ružmanom i Damirom Šalarijem formirao prvu amatersku likovnu udrugu na području Međimurja sa sjedištem u Prelogu, čiji je član i danas. Član je i Likovne udruge Varaždin.[1] Nerijetko se odaziva pozivma na brojne likovne kolonije diljem Hrvatske.
Poznat je po svom kolorističkom, lirskom izričaju i pejzažnim motivma kojima ovjekovječuje sjećanja iz svog djetinjstva. Osim pejzaža, česte teme su mu i mrtva priroda te scene nekadašnjeg života međimurskog sela, krajobrazi sa specifičnim sakralnim objektima koji obilježavaju međimurska sela te mrtva priroda.[2] Neprekidno je izlagao djela od 1982. godine s članovima Udruge u Hrvatskoj, Sloveniji i Njemačkoj te samostalno u Svetoj Mariji, Prelogu, Čakovcu, Varaždinu, Buzetu i Zagrebu.[1] Slika u tehnikama ulja na platnu i akvarel.[3]
Ostali radovi[uredi | uredi kod]
Autor je spomenika poginulim braniteljima Domovinskog rata u Svetoj Mariji 4 i Donjem Mihaljevcu 5. Izradio je ilustracije za zbirku pjesama "Balade Perice Potepuha" Pavla Ružmana 6.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Prelog.hr: Izložba Franje Mustača Medarova, Grad Prelog. 26. studenoga 2016. Pristupljeno 3. svibnja 2017.
- ↑ E. M.: VIDEO Kreativna sinergija oca i sina, Franje i Jurice Mustača Arhivirano 2021-02-18 na Wayback Machine-u, E-Medjimurje. 25. travnja 2017. Pristupljeno 3. svibnja 2017.
- ↑ T. Š.: FOTO: Izložba slika u Dunjkovcu u organizaciji 'Međimurske grude' Arhivirano 2016-03-17 na Wayback Machine-u , E-Medjimurje, 15. ožujka 2016. Pristupljeno 3. svibnja 2017.
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Martin Lukavečki: Franjo Mustač Medarov - nježnim bojama prepričava zauvijek izgubljeno vrijeme Arhivirano 2017-04-03 na Wayback Machine-u, HRT Magazin, 2. travnja 2017.