Gornje Selo (Prizren)
Gornje Selo | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Prizrenski |
Opština | Prizren |
Stanovništvo | |
Stanovništvo (2022) | 320 |
Geografija | |
Koordinate | 42°10′40″N 20°55′51″E / 42.17778°N 20.93083°E |
Nadmorska visina | 1290 m |
Koordinate: 42° 10′ 40" SGŠ, 20° 55′ 51" IGD
Gornje Selo je naselje u opštini Prizren u Metohiji, na Kosovu i deo je Sredačke župe. Udaljeno je 18 kilometara istočno od Prizrena. Selo ima oko 300 stanovnika. Selo je relativno razbijenog tipa.
Istorija[uredi | uredi kod]
Gornje Selo se prvi put pominje u svetoarhanđelskoj povelji srpskog cara Stefana Dušana iz 1348. godine.
U selu se nalazi grobljanska crkva Svetog Đorđa. Delom očuvane freske rad su prizrenskih majstora iz 16. i 17. veka. Sačuvano je i nekoliko dosta oštećenih ikona iz 17. veka. Zanimljiv je timpanon nad južnim vratima. Rađen je u jednom komadu kamena, na kome su u plitkom reljefu uklesani rascvetali krst i dve simetrično postavljene ptice. Ovaj timpanon predstavlja daleki i pozni odsjaj nekada bogato skulptovanih srednjovekovnih portala.
Interesanatno za ovo selo, kao i za celu Sredačku župu da je muško stanovništvo od perioda kada je selo potpalo pod Tursku vlast pa do oslobođenja 1912. godine odlazilo na pečalbu u prekookeanske zemlje.
Geografija[uredi | uredi kod]
Okruženo je planinskim vencem Šar planine. Južno uz graničnu liniju sa Mekedonijom, izdiže se masiv Gužibaba, jugoistočno je potez Peskovi, a istočno je planinska kosa Devedenica. Severoistočno je planinski prevoj Prevalac, Sa severne strane sela prostire se planinski masiv Ošljak. Kroz selo protiče Prizrenska Bistrica.
Poreklo stanovništva[uredi | uredi kod]
Selo je 1947. godine imalo 100 kuća: Srbi pravoslavci (29 kuća) i Muslimani (71 kuća ).[1][n 1] Preci svih rodova su stari doseljenici iz okoline Prizrena, sa Kosova, iz Kičeva i okoline Skoplja.
Do 1999. godine srpsko stanovništvo je uglavnom živelo u Gornjoj mahali, dok su na ulazu u selo, u Donjoj mahali većinom živeli muslimani. Sada, u donekle obnovljenim kućama živi samo sedam srpskih porodica, sa po jednim ili dva člana, uglavnom starijih ljudi. Većinski živalj čine Muslimani.[2]
Napomene[uredi | uredi kod]
- ↑ podaci iz 1947. godine
Vidi još[uredi | uredi kod]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Podaci : „Naselja“ (dr. T. Vukanović: Sredačka Župa
- ↑ Pravoslavlje.ru: Usamljene svetinje i usamljeni ljudi čekaju bolje vreme, Olivera Radić, 30. 9. 2012., Pristupljeno 26. 1. 2013.