Jožef Šlezinger
Jožef Šlezinger | |
Informacije | |
---|---|
Datum rođenja | mart 1794. |
Mesto rođenja | Sombor |
Datum smrti | 1870. |
Mesto smrti | Beograd |
Dela | |
Poznatija dela |
Josif Šlezinger (Sombor, 1794 — Beograd, 1870) srpski je kompozitor jevrejske narodnosti iz Vojvodine koji je živeo i radio u Somboru, Novom Sadu, Kragujevcu i Beogradu. Smatra se začetnikom srpske građanske muzičke kulture s početka XIX veka.
Obrazovanje[uredi | uredi kod]
Šlezinger, po narodnosti češki Jevrej, a ne Nemac, kako se to ponegde pogrešno misli, svoje početno muzičko obrazovanje stekao je kod svoga oca (Menahem Šlezinger, bio je kantor ondašnje jevrejske opštine) i privatnih učitelja u Somboru i Novom Sadu — kod kantora Rozenberga učio je osnove sviranja na violini, a kod ondašnjeg orguljaša katoličke crkve učio je crkvenu muziku i sviranje na orguljama. Od 1810. Šlezinger svira u vlastelinskim orkestrima srednje Evrope i čuvenoj peštanskoj kapeli Alojza Cibulke, i upoznaje razne muzičke instrumente i proširuje svoja znanja iz muzičke teorije. Godine 1819. vraća se u Novi Sad, gde je postao kapelnik građanske garde i tu radio punih deset godina, baveći se dirigovanjem i komponovanjem. Tu je sastavio svoj prvi muzički aranžman za Alpisku pastirku, prvu srpsku melodramu, čiji je tekst po Marmontelu napisao Atanasije Nikolić.
Godine u Srbiji[uredi | uredi kod]
Godine 1829. Šlezinger je prešao u Šabac gde je davao časove iz muzike, a 1831. godine na poziv Kneza Miloša, odlazi u Kragujevac, kneževu prestonicu. Tamo je bio učitelj muzike, osnivač i „kapelmajstor“ Knjaževsko-srbske bande. Ova banda je svirala u Knjaževsko-srpskom teatru Joakima Vujića i teatru Atanasija Nikolića, kao i na državnim svečanostima, paradama, balovima i na dvoru kneza Miloša.
Ovde sarađuje sa Joakimom Vujićem, Sterijom Popovićem i Atanasijem Nikolićem, za čije pozorišne komade komponuje ili aranžira scensku muziku. Ovim Šlezinger započinje žanr pozorišnih komada s pevanjem koji će postati najomiljeniji pozorišni rod kod Srba u XIX veku. Kada je prestonica premeštena iz Kragujevca u Beograd, ovamo prelazi i Šlezinger. Ovde će nastaviti muzički rad, a povremeno dirigovati na koncertima i u Nikolićevom pozorištu na Đumruku, sve do penzionisanja 1864. godine.
Dela[uredi | uredi kod]
Šlezinger je bio veoma plodan muzičar. Komponovao je ili aranžirao scensku muziku za osam pozorišnih dela, za više od sto marševa za razne orkestarske sastave, mnogobrojne potpurije, harmonizirao više narodnih i gradskih pesama koje su se rado pevale. Šlezinger je u Srbiji postao veoma popularana i uvažena ličnost. Ime ovog začetnika muzičkog života u Srbiji postalo je toliko popularno da su kasnije, veoma dugo, svakog profesionalnog muzičara zvali „Šlezinger“. Šlezinger je umro u Beogradu, 1870. godine. U svome rodnom gradu Somboru dobio je ulicu.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Vasiljević, Stevan (1989): Znameniti Somborci, Slavija, Novi Sad, ISBN 86-431-0003-X
Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]
- Književno-srpski teatar Joakima Vujića Arhivirano 2008-10-22 na Wayback Machine-u
- Jožef Šlezinger (1794—1870) Arhivirano 2015-05-01 na Wayback Machine-u
- Bahati tragovi sujete[mrtav link], pristupljeno 20. decembra 2016.