Mađarska socijalistička radnička partija
- Vidi takođe: Komunistička partija Mađarske (razvrstavanje)
| Mađarska socijalistička radnička partija Magyar Szocialista Munkáspárt | |
|---|---|
.svg) | |
| Predsjednik | – |
| Osnivač | János Kádár |
| Osnivanje | 31. 10. 1956. |
| Raspuštanje | 7. oktobra 1989. (33 god.) |
| Ideologija | komunizam |
| Službene boje | crvena |
Mađarska socijalistička radnička partija (mađ. Magyar Szocialista Munkáspárt, MSZMP) je bila komunistička partija na vlasti u NR Mađarskoj od 1956. do 1989. godine. Formirana je nakon raspuštanja Mađarske radničke narodne partije 1956. godine usred Mađarske revolucije.
Historija[uredi | uredi kod]
Kao i sve druge stranke istočnog bloka, Mađarska socijalistička radnička partija je organizirana na temelju demokratskog centralizma, načela koje je osmislio Vladimir Lenjin i koje podrazumijeva demokratsku i otvorenu raspravu o pitanjima unutar stranke praćenu zahtjevom potpunog jedinstva u održavanju dogovorene politike. Najviše tijelo unutar MSZMP-a bio je stranački kongres koji se sastajao svakih pet godina. Kad Kongres nije zasjedao, Centralni komitet MSZMP bio je najviše tijelo. Budući da se Središnji komitet sastajao dva puta godišnje, većina svakodnevnih dužnosti i odgovornosti bila je povjerena Politbirou. Stranački vođa bio je de facto predsjednik Politbiroa i de facto izvršni predsjednik Mađarske. U raznim trenucima bio je i premijer, osim što je bio čelnik stranke.
Nova partija je nastala 1956. sa pobunom u Budimpešti, invazijom Crvene armije i restauracijom sovjetskog centralizma. Nakon čistke, na čelo partije je vraćen János Kádár, koji će ju voditi do 1988.
Iako je većina reformi tokom Nagyjeve vladavine bila ukinuta, Kádár je s vremenom pokrenuo nove liberalne reforme. Početkom 1960-ih MSZMP je stekao veliku autonomiju u odnosu na sovjetsku liniju i slijedio neovisan kurs, posebno u gospodarskom području, uvodeći neke aspekte tržišnog socijalizma poznat kao „gulaš socijalizam”. Uprkos tome što je partija i dalje nadzirala sve aspekte mađarskog društva, mađarski sistem vlasti je ipak bio blaži od onih u Rumuniji ili Čehoslovačkoj. Pod Kádárovom mantrom „tko nije protiv nas, taj je s nama”, Mađari su općenito imali više slobode od svojih kolega iz Istočnog bloka u svakodnevnom životu. Na primjer, njegova vlada je nakon revolucije 1956. pogubila samo 350 ljudi. Vlada je također dala ograničenu slobodu funkcioniranju tržišta putem „Novog ekonomskog mehanizma”. Međutim, zadržala je monopol političke moći, a medije je podvrgnula cenzuri koja je bila prilično teška prema zapadnim standardima. Narodna skupština nastavila je potvrđivati odluke koje je donosilo vodstvo MSZMP-a. Na 10. stranačkom kongresu od 28. novembra 1970. donošen je novi stranački statut: propisuje se smjenjivanje dužnosnika u slučaju „zlouporabe položaja” i „suzbijanje kritike”; najavljuje se novi ustav s nadogradnjom funkcija parlamenta; novi izborni zakon omogućuje svakom građaninu da se prijavi za saborski mandat. Zatim, generalni sekretar K.P.S.S.-a Leonid Brežnjev priznaje Kádárov „srednji tok”. Tijekom 1970-ih partija zadržava stabilnost mađarskog reformskog gospodarstva, koje je prilagođeno trenutnim uvjetima, te je sloboda planiranja oprezno ograničena, a 1976. je s krizom došlo do općeg poskupljenja.
Kadar je zbog starosti umirovljen 1988. godine, a nasljedio ga je Károly Grósz. Dolazak Grósza na čelo partije poklopio se s valom promjena u Istočnom bloku, te je uskoro došao u sukob sa liberalnom frakcijom unutar partije. Liberali su do proljeća 1989. godine stekli kontrolu nad partijom. Oktobra 1989. godine, Mađarska socijalistička radnička partija je raspuštena, a dio njenog članstva je osnovao Mađarsku socijalističku partiju. Manji dio članova nije se složio sa prelaskom na socijaldemokratiju, pa su formirali Mađarsku komunističko-radničku partiju.
Generalni sekretari[uredi | uredi kod]
- János Kádár (25. oktobar 1956 – 22. maj 1988)
- Károly Grósz (22. maj 1988 – 26. jun 1989)
- Rezső Nyers (26. jun 1989. – 7. oktobar 1989)
