Mihailo Lalić
Mihailo Lalić | |
---|---|
Biografske informacije | |
Rođenje | 7. 10. 1914. Berane, Kraljevina Crna Gora |
Smrt | 30. 12. 1992. (dob: 78) Beograd, Srbija, SRJ |
Opus | |
Književne vrste | roman |
Jezik | srpskohrvatski |
Znamenita djela | |
Lelejska gora (1963) Ratna sreća (1973) |
Mihailo Lalić (7. oktobar 1914. - 30. decembar 1992.) je crnogorski pisac poznat po nizu romana koji su opisivali partizansku borbu za vrijeme drugog svetskog rata u Crnoj Gori. Započeo je knjigom pesama Stazama slobode (1948), ali se brzo okrenuo prozi, koja će postati isključiva forma umetničkog sagledavanja vremena, događaja i ljudskih sudbina. Prema njegovom scenariju snimljen je film "Svadba" 1973. u režiji Radomira Šaranovića, takođe izvršena je ekranizacija njegovog romana "Lelejska gora" 1968.
Prvi je dobitnik "Njegoševe nagrade" 1963. za roman "Lelejska gora". Dobio je NIN-ovu nagradu 1973. za roman "Ratna sreća". Dobio je nagradu "21. jul", najviše priznanje opštine Berane, 1962. godine, kada je nagrada i ustanovljena.
Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 5. decembra 1963, a za redovnog člana 7. marta 1968.
Bibliografija[uredi | uredi kod]
Pripovetke:
Romani:
- Svadba (1950),
- Zlo proljeće (1953),
- Raskid (1955),
- Lelejska gora (1957, 1962),
- Hajka (1960),
- Pramen tame (1970),
- Ratna sreća (1973),
- Zatočnici (1976),
- Dokle gora zazeleni (1982),
- Gledajući dolje na drumove (1983)
- Odlučan čovjek (1990).