Praznici u monarhijskoj Jugoslaviji
Državni i vjerski praznici u Kraljevini Jugoslaviji određeni su zakonom i drugim pravnim aktima.
Državni praznici[uredi | uredi kod]
Državni praznici su:
- Dan rođenja Njegova Veličanstva Kralja1
- 1. XII. – Dan ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca
Napomene:
1 Državni praznik varijabilna datuma. Za vladavine Petra I. obilježavan 11. VII. (1919–21), za Aleksandra I. obilježavan 16. XII. (1921–33), a za Petra II. obilježavan 6. IX. (1935–44).
U dane državnih praznika rad je propisan samo za određene radnje i službe. Na Dan sveslavenske braće Ćirila i Metoda (11. V. po jul. kal.) i Vidovdan (15. VI. po jul. kal.) rad je zabranjen u vrijeme bogoslužja, no ne duže od dva sata.[1]
Vjerski praznici[uredi | uredi kod]
- Za pravoslavne (po julijanskom kalendaru)
- 6. I. – Bogojavljanje
- 14. I. – Dan svetoga Save
- Veliki petak1
- Spasovdan2
- 25. XII. – Božić
Napomene:
1 Pomični praznik, petak uoči Uskrsa; po julijanskom kalendaru, najranije može pasti 20. III., a najkasnije 23. IV.
2 Pomični praznik, 40. dan nakon Uskrsa; po julijanskom kalendaru, najranije može pasti 30. IV., a najkasnije 3. VI.
- Za katolike
- 1. I. – Nova godina
- Tijelovo1
- 25. XII. – Božić
Napomene:
1 Pomični praznik, četvrtak nakon svetkovine Presvetoga Trojstva; najranije može pasti 21. V., a najkasnije 24. VI.
- Za muslimane
- 1. šavala – Ramazanski bajram
- 10–12. zulhidže – Kurbanski bajram
Napomene:
Zabrana rada odnosila se na prvi i drugi dan Ramazanskog i Kurban-bajrama.
Zakonom o praznicima od 5. X. 1929. proširen je zakonski obuhvat vjerskih praznika na Badnji dan (24. XII.), drugi dan po Božiću (26. XII.) i Uskrsu, Đurđevdan (23. IV.), svetkovinu svetih Ćirila i Metodija (24. V.), drugi dan po Duhovima, Uspenje Presvete Bogorodice (15. VIII.), svetkovinu svetoga Nikole (6. XII.) te krsnu slavu (za pravoslavne; datumi prema jul. kal.), drugi dan po Božiću (26. XII.), svetkovinu svetoga Josipa (19. III.), Spasovo, drugi dan po Uskrsu, svetkovinu svetih Petra i Pavla (29. VI.), svetih Ćirila i Metoda (5. VII.), Veliku Gospu (15. VIII.), Sve svete (1. XI.) (za katolike), treći dan po Ramazanskom i Kurbanskom bajramu, Mevlud (12. rebijulevela) i 1. muharema (Nova godina) (za muslimane), prva dva i posljednja dva dana Pashe, Roš hašanu, Jom kipur i Ševuot (6. i 7. sivana) (za jevreje).[2]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ „Уредба о отварању и затварању трговачких и занатлиских радња”. Политика. 20. VI. 1929. str. 6. Pristupljeno 4. II. 2018.
- ↑ „Закон о празницима”. Политика. 5. X. 1929. str. 4. Pristupljeno 4. II. 2018.