Kamenica (Niš)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za ostale upotrebe, v. Kamenica (razvrstavanje).
Kamenica

Datoteka:Kamenica kod Niša-1.JPG
Panorama Kamenice, u pozadini je Kamenički vis

Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Nišavski
Grad Niš
Gradska opština Pantelej
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 1651
Geografija
Koordinate 43°22′20″N 21°56′19″E / 43.372166°N 21.9385°E / 43.372166; 21.9385
Nadmorska visina 422 m
Kamenica na mapi Srbije
Kamenica
Kamenica
Kamenica (Srbije)
Ostali podaci
Pozivni broj 018
Registarska oznaka NI


Koordinate: 43° 22′ 20" SGŠ, 21° 56′ 19" IGD

Kamenica je naseljeno mesto u gradskoj opštini Pantelej na području grada Niša u Nišavskom okrugu. Nalazi se na obodu Niške kotline u podnožju Kameničkog visa, udaljeno 8 km severno od centra Niša.

Prema popisu iz 2002. bilo je 1651 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 900 stanovnika).

Istorija[uredi | uredi kod]

Ostaci antičkog naselja i drugi rimski nalazi, pored ostalih i početak rimskog vodovoda u pravcu Niša, ukazuju na davnu naseljenost ovog prostora. Kamenica kao srpsko selo postoji još u predturskom periodu na šta ukazuje stara seoska crkvica, a posredno i najraniji turski izvori. Popis iz 1498. godine pominje je je sa 45 domaćinstava, 15 neoženjenih, 5 udovičkih domova, 4 rajinske vodenice (koje rade pola godine) i sa prihodom od 4548 akči . Prema turskom popisu nahije Niš iz 1516. godine, mesto je bilo jedno od 111 sela nahije i nosilo je isti naziv kao danas, a imalo je 50 kuća, 3 udovička domaćinstva, 8 samačka domaćinstva, a kod sela se pominje manastir Sveti Đorđe, koji je sa 10 kaluđera bio najznačajniji manastir u niškom kraju u 16. veku. Proces čitlučenja sela započet je 1743. godine uvođenjem čitlučke obaveze od strane spahije po imenu Ibrahim Fahri, koji je izvadio ferman da mu žitelji Kamenice duguju sve dažbine za punih šest godina. Posle toga mogao je bez teškoća da nametne selu, pored redovnih, i svoje lične dažbine. U ličnom podjarmljivanju sela i sami Turci su se međusobno sporili i obračunavali. Tako su aprila 1768. godine u Kamenicu došla tri janjičara i napala seoskog subašu Musu i okovanog ga sa sedam seljaka sproveli u Niš. Seljaci su sutradan bili obešeni. Porta iz Carigrada intervenisala je u ovom slučaju opomenuvši beogradskog vezira da ne dozvoljava ovakve radnje u pašaluku koje među rajom seju strah. Izveštaji austrijskih uhoda iz sredine 18. veka pominju Kamenicu sa 20 kuća.

U Prvom srpskom ustanku,19.maja 1809. godine, u ataru sela Kamenica odigrala se bitka na Čegru, kada je vojvoda Stevan Sinđelić sa svojim resavcima hrabro poginuo braneći od Turaka srpske šančeve. Kamenica i Gornji Matejevac su pokretači bune protiv spahijske eksploatacije 1835. a posebno 1845. godine, posle čega su oba sela spaljena. Kamenički knez Miloje Jovanović bio je 1841. godine jedan od vođa ustanka u tzv. niškoj buni i poginuo u odsudnoj bici u Gornjem Matejevcu.

Kamenica i Gornji Matejevac su stradali i u ratu za oslobođenje od Turaka krajem 1877. godine. Iako su prošla kroz fazu čitlučenja, ova sela sama su se otkupila još pre oslobođenja, a po oslobođenju pojedine porodice su se domogle značajnih kompleksa spahijske zemlje u svojim selima, ali i u Nišu i drugim seoskim atarime.

Život[uredi | uredi kod]

Od prvobitnog preovlađujućeg stočarstva i vinogradarstva na naturalnim osnovama, u 20.veku težište se prenelo na ratarstvo, vinogradarstvo i stajsko stočatstvo na preovlađujućim tržišnim osnovama. Osim toga, posle Drugog svetskog rata nastupile su krupnije promene u pravcu napuštanja poljoprivrede s iseljavanjem (u Niš), zatim razvoj mešovite privrede, dnevna migracija i izletnički turizam na Kamenički vis i Čegar. Na toj osnovi došlo je do značajne izmene ekonomske strukrure, pa je u Kamenici u 1971. godini bilo 146 poljoprivrednih, 142 mešovita i 118 nepoljoprivrednih domaćinstava.

Demografija[uredi | uredi kod]

U naselju Kamenica živi 1317 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,7 godina (40,7 kod muškaraca i 40,6 kod žena). U naselju ima 560 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,95.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 2044 [1]
1953. 2006
1961. 1911
1971. 1530
1981. 1050
1991. 900 888
2002. 1690 1651
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
1507 91.27%
Romi
  
104 6.29%
Bugari
  
11 0.66%
Rusi
  
1 0.06%
Rumuni
  
1 0.06%
Makedonci
  
1 0.06%
nepoznato
  
10 0.60%


Galerija slika[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  2. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Enciklopedija Niša, izdanje Gradina - Niš, 1995.g., priroda, prostor, stanovništvo, pp. 65.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]